← Iz arapskog dijela web-stranice

Objašnjenje uvoda u Tefsir Ibn Ebi Hatima Razija

شَرْحُ مُقَدِّمَةِ تَفْسِيرِ ابْنِ أَبِي حَاتِمٍ الرَّازِيِّ

• Arapsko izdanje kao PDF
  37 stranica Objavljeno: 1447. h.g. (2025)Ažurirano: džumade-l-ula 1448. h.g. (oktobar 2026)

  Knjiga je trenutno na pregledu i uskoro će ponovo biti dostupna.

Ovaj kratki spis postoji na arapskom jeziku. Na ovoj stranici opisano je o čemu govori i kako je sastavljen, a navedena su i njegova poglavlja. Njegov predgovor preveden je na bosanski u cijelosti.

O čemu je riječ

Ibn Ebi Hatim Razi živio je od 240. do 327. h.g. (854–938). Bio je jedan od velikih imama hadisa i nauke o ocjenjivanju prenosilaca, kao i njegov otac Ebu Hatim prije njega. U svom velikom tefsiru sakupio je ono što su Poslanik صلى الله عليه وسلم, ashabi, tabiini i oni poslije njih rekli u tumačenju Kur’ana, i to svaku predaju s njenim lancem prenosilaca. Na početak tefsira stavio je kratak uvod u kojem je objasnio šta želi postići i kako je radio.

Ovaj spis navodi taj uvod u cijelosti i objašnjava ga. Iako je uvod kratak, iz njega se vidi kako su rani učenjaci sakupljali tefsir, koje su predaje birali i kako su ih prenosili. Prije samog objašnjenja spis govori o Ibn Ebi Hatimu i opisuje njegov tefsir i njegova štampana izdanja. Zatim se bavi pitanjem koje danas zbunjuje mnoge čitaoce: priređivači tih izdanja često ocjenjuju lance prenosilaca kao slabe. Spis pokazuje kako su učenjaci selefa postupali s takvim lancima. Kad je riječ o halalu i haramu, bili su strogi, ali su u tefsiru i u predajama o vrijednosti dobrih djela, pod određenim uslovima, prihvatali predaje u kojima ima blage slabosti. Osim toga, mnoge predaje u tefsiru potiču iz poznatih pisanih zbirki, a takva zbirka ocjenjivala se kao cjelina, ne predaja po predaja.

Kako je spis sastavljen

• Tekst: Uvod Ibn Ebi Hatima naveden je u cijelosti i podijeljen na tri dijela: kako je birao predaje i izostavljao lance prenosilaca, kako je postupao s predajama od ashaba i koja četiri lanca prenosilaca se stalno ponavljaju u njegovom tefsiru. Tekst se oslanja na dva najpoznatija štampana izdanja, a razlike među njima navode se tamo gdje mijenjaju značenje.
• Objašnjenje: Sve napomene, kratke i duge, nalaze se u fusnotama, da se tekst uvoda ne bi prekidao. One objašnjavaju samo ono što autor kaže i pitanja koja on spominje, i ne idu dalje od toga. Autor kaže: ko želi razumjeti riječi selefa, neka pusti selef da govori.
• Izvori: U registru je navedeno 27 djela ranih učenjaka, od drugog do osmog stoljeća po Hidžri. Najkasnije od njih je Lisanul-arab od Ibn Manzura, koji je umro 711. h.g. (1311).

Prijevod arapskog predgovora

U ime Allaha. Hvala Allahu, a salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, njegove ashabe i na sve koji ga slijede.

Cijela nauka tefsira počiva na tumačenjima koja su prenesena od prvih generacija ovog ummeta: na tefsiru Poslanika صلى الله عليه وسلم, ashaba, tabiina i tebe-tabiina. Selef je te predaje zapisivao u svojim zbirkama tefsira, a ponekad su uz njih dodavali i riječi četvrte generacije, onih koji su došli poslije tebe-tabiina, o onome što su prenijeli od ranijih. Sve to zajedno naziva se preneseni tefsir (et-tefsir bil-me’sur).

Jedno od najvećih djela u kojima su sakupljene te predaje jeste tefsir Ibn Ebi Hatima Razija (240–327. h.g.). Posebno je po tome što je njegov autor, kao i njegov otac, bio vodeći imam hadisa i nauke o ocjenjivanju prenosilaca. Svoj tefsir započeo je kratkim uvodom u kojem je objasnio šta je naumio i kako je radio. Iako je kratak, taj uvod sadrži važne i korisne podatke o tome kako su tefsir razumijevali u prvim stoljećima i kako su ga prenosili.

U kasnijim stoljećima ljudi su se sve više udaljavali od tefsira selefa, a u razumijevanju Allahove Knjige oslanjali su se na sebe i na druge kasnije učenjake poput sebe. Tako su se udaljili od načina na koji su Kur’an razumjeli ashabi رضي الله عنهم, a niko nije bolje od njih poznavao arapski jezik i Kur’an, njegove ciljeve, povode objave i sve drugo što pomaže da se Kur’an razumije.

Ko to shvati, vidjet će zašto riječi poput onih koje je Ibn Ebi Hatim napisao na početku svog tefsira zaslužuju pažnju. Ljudima je prijeko potrebno da razumiju kako su radili prvi mufessiri i kako su učenjaci selefa postupali s predajama u tefsiru. To je još važnije zato što se posljednjih godina sve više ljudi okreće izjavama selefa, pa i onome što su rekli u tefsiru, a to je za pohvalu. Ipak, običnim muslimanima, pa i onima koji tek počinju tražiti znanje ili su već odmakli, ponekad je teško razumjeti šta je selef rekao u tefsiru, kako to treba shvatiti i šta je onaj koji je to rekao htio reći.

Ljudi tu idu u jednu od dvije krajnosti. Jedni odvraćaju druge od čitanja knjiga selefa, a naročito njihovih knjiga tefsira. Kažu da se te knjige nikako ne mogu razumjeti i da sadrže stvari bez kojih većina ljudi danas može, kao što su predaje od Benu Israila. Drugi kažu da izjave selefa, a naročito njihov tefsir, može razumjeti svako ko zna malo arapskog i ima nešto osnovnog islamskog znanja. Ko poznaje ponešto od nauka o tefsiru i proveo je makar malo vremena s tefsirom selefa, zna da je istina između ove dvije krajnosti.

Dakle, muslimane ne smijemo odvraćati od knjiga ranih učenjaka, nego ih treba ohrabrivati da ih čitaju. S druge strane, treba znati da je u ova kasna vremena veoma teško duboko razumjeti metode tefsira i mufessira i osnove tefsira u prvim stoljećima. Mi neznalice, koji smo tako daleko od vremena selefa, radujemo se svakom dijelu njihovih riječi koji uspijemo razumjeti, a koji nam kaže nešto o ovim važnim stvarima.

Zato uvodi u djela tefsira posebno zaslužuju pažnju, a to je i cilj ovog spisa. Molim Allaha, Uzvišenog, da ovaj kratki spis i njegove napomene uz autorov uvod učini korisnim i da bude korak ka dubljem i potpunijem razumijevanju tefsira onako kako su ga razumjele prve generacije ovog ummeta. Amin.

Napisao Abu Hamzah ibnu Musafir

Poglavlja