Značenje riječi takfir

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Arapska riječ takfir jeste glagolska imenica (masdar na arapskom) glagola kaffara jukaffiru. To je, dakle, odgovarajuća imenica kojom se označava ta radnja.

Glagol kaffara znači „ocijeniti nekoga kao kafira“. Potječe od korijena k-f-r, odnosno od riječi kufr⁹⁵ i glagola kafara – jakfuru.

Kao što se objašnjava u arapskoj morfologiji (’ilmu s-sarf), u arapskom se jeziku troslovni glagol poput kafara može proširiti udvajanjem drugog slova i tako pretvoriti u kaffara. Tim se postupkom glagolu daje značenje „prouzrokovati“ odnosno „učiniti“⁹⁶.

Takav je postupak vrlo čest i općenito se može primijeniti na glagole ove vrste. U arapskoj se lingvistici taj opći obrazac naziva kijas.

Tako se od glagola malaka, „posjedovati“, može izvesti mallaka, „učiniti nekoga posjednikom“ odnosno „dati nekome nešto u posjed“. Time se misli na to da se osobi nešto daje kako bi to posjedovala. Drugi su primjer ’alima, „znati“, i ’allama, „dati nekome znanje“ odnosno „poučiti“, i tako dalje.

Kao što se vidi iz tih primjera, značenje „učiniti“ odnosno „navesti da se nešto učini“ u arapskom se često upotrebljava u prenesenom značenju.

Slično je i s kafara, što znači „počiniti kufr“, i kaffara, što znači „navesti nekoga da počini kufr“. Taj se glagol zaista upotrebljava i u tom značenju: opisuje poticanje druge osobe na kufr i tako je navodi da postane kafir. Naravno, nikoga nije moguće protiv njegove volje prisiliti da postane kafir; stoga se prvenstveno misli na to da neko drugu osobu navodi na kufr, nastojeći je potaknuti da ga počini i tako postane kafir.

Češće, međutim, riječ kaffara znači da neko po vlastitom shvatanju drugu osobu „čini“ kafirom, odnosno smatra je ili označava takvom. Arapski učenjaci to opisuju riječima „pripisuje tu osobu kufru“ (jansubuhu ila l-kufr), što se može dogoditi bilo samo unutrašnjim sudom bilo otvorenim optuživanjem druge osobe. To je česta i dobro poznata upotreba termina takfir.

Riječ takfir ne može se u osnovi izjednačiti s pojmom „ekskomunikacije“. Još je apsurdnija tvrdnja nekih politologa da tekfir uvijek treba shvatiti kao opravdanje za ubijanje.