Islam znači ihlas – nijedan politeista ne ostvaruje ihlas

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Kao što je već pokazano na osnovu više tekstova, islam znači pročišćavanje djela od politeizma, što se na arapskom izražava riječju ihlas.

Centralno mjesto koje ihlas zauzima u islamu pokazuje izjava jednog od najranijih mufassirin/tumača Kur’ana. Radi se o sljedećoj izjavi koju Ibn Ebi Hatim Razi prenosi u svome tefsiru:

... عَنِ الرَّبِيعِ، عَنْ أَبِي الْعَالِيَةَ، قَوْلُهُ: {إِنِ الْحُكَمُ إِلَّا لِلَّهِ أَمَرَ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا إِيَّاهُ} [يوسف: 40] قَالَ: «أُسِّسَ الدِّينُ عَلَى الْإِخْلَاصِ لِلَّهِ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ»

Od Ebul-Alije prenosi se da je, govoreći o kur’anskom ajetu „Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njemu u ibadetu budete“, rekao: „Cijela vjera (din) utemeljena je na ihlasu prema Allahu jedinom, bez ikakvog sudruga.“

Isključivo obožavanje Stvoritelja stoga je neophodan uslov da bi neko bio musliman. Iz tog je razloga musliman uvijek i muhlis⁹⁸. Ko god ne ispunjava taj ihlas, ni na koji se način ne može smatrati muslimanom.

Iz tog su razloga islamski učenjaci ihlas oduvijek smatrali uslovom svjedočenja vjere (šahadah). Ako taj uslov nije ispunjen, šehadet ne može biti valjan.

Suprotna bi tvrdnja neminovno dovela do mogućnosti postojanja „muslimana mušrika“ ili „muhlis mušrika“, odnosno „politeističkog monoteiste“ – što je očito apsurdan pojam.

Mnogi ljudi danas, svjesno ili nesvjesno, zastupaju upravo tu protivrječnu zabludu. Razlog je očito to što ne shvataju da se islam sastoji upravo u isključivom obožavanju Allaha سبحانه وتعالى, a ne samo u priznavanju postojanja jedinog Stvoritelja.

Zapravo, tako se proširila predstava da se istinski islam sastoji samo u izjašnjavanju o pripadnosti vjeri. Prema toj predstavi, svako ko jednostavno tvrdi da je musliman time zaista i jeste musliman. Time se islam lišava svog suštinskog značenja, a svjedočenje vjere svodi na puko izgovaranje jezikom.

Sličan je primjer slijepe osobe koja tvrdi da vidi. Ljudi sa strane tada kažu: „Znamo da je ta osoba slijepa, a ipak vjerujemo da istovremeno može vidjeti.“

Iz takve se izjave može zaključiti samo da onaj ko tako govori ne poznaje značenje sljepoće ili vida pa stoga ne može razlikovati jedno od drugog – ili da namjerno ustrajava u toj protivrječnosti.

Kao što je jasno iz dosad rečenog, riječ „musliman“ ima određeno značenje koje obuhvata djela i svojstva koja mušrik nikada ne može ostvariti.

To je i sasvim očito jer je širk potpuna suprotnost islamu, zbog čega to dvoje nikada ne može istovremeno postojati u jednoj osobi.

„Osoba koja obožava jedino Allaha“ ne može istovremeno biti „osoba koja obožava nešto drugo uz Allaha“.