Posljedica jednakog tretiranja svih neukih politeista
Kao što je već spomenuto, pogrešna procjena svjedočenja vjere nužno povlači i druge pogrešne posljedice.
To je već pokazano i na jednom primjeru u raspravi o Ibrahimovoj vjeri (millatu Ibrahim). Predislamski arapski idolopoklonici smatrali su se pripadnicima dina Ibrahima عليه السلام. Štaviše, bili su uvjereni da imaju posebno visok položaj kod Allaha سبحانه وتعالى jer su bili čuvari Kabe, kuće koju je izgradio Ibrahim عليه السلام.
Ti su idolopoklonici također vjerovali u Allahovo postojanje, obožavali Ga i čak neke svoje obredne radnje (’ibadat) obavljali isključivo za Njega. Tako su ispovijedali opći islam i smatrali se pripadnicima dina Ibrahima عليه السلام. Ipak, prema konsenzusu, sve ih to nije činilo muslimanima.
Stoga onaj ko politeistu smatra muslimanom samo zato što se izjašnjava kao pripadnik islama u užem smislu, odnosno islama Muhammeda صلى الله عليه وسلم nikako ne može izbjeći da i one ranije politeiste nazove muslimanima.
Prema tome, politeisti tog vremena tim bi prije morali biti muslimani jer je neznanje među njima bilo daleko raširenije nego u periodu nakon poslanstva Poslanika صلى الله عليه وسلم sve do današnjeg dana.
Uostalom, u to vrijeme nije postojala potpuna i neizmijenjena knjiga koja potječe od Ibrahima عليه السلام, poput današnjeg Kur’ana. Ako su išta poznavali, bili su to samo ostaci vjere Ibrahima عليه السلام, a nisu posjedovali nijedan zapisani dio objave koju je donio taj vjerovjesnik.