Šta bi, prema već opisanom pogrešnom shvatanju, moralo proizlaziti iz ovog ajeta

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

U prethodno razmotrenom ajetu jasno su prikazane dvije suprotnosti – musliman i mušrik. Ajet izričito navodi i razloge zbog kojih su suprotstavljeni: djela tih dviju osoba.

Jedna osoba čini politeistička djela, dok je druga potpuno slobodna od njih. Nadalje, ajet potvrđuje da te dvije osobe nisu jednake. Na kraju se dodaje da većina mušrika nije svjesna te činjenice, kao što je Taberi jasno objasnio.

Nasuprot tome, već je spomenuto da mnogi ljudi danas vjeruju da je islamski monoteizam ograničen samo na priznavanje postojanja jedinog Stvoritelja.

Prema njihovom shvatanju, čovjek bi navodno mogao ispuniti i u praksi ostvariti suštinu islama dok istovremeno obožava druge uz jedinog Stvoritelja ili im se bezuslovno pokorava.

Već je dovoljno objašnjeno da ova zabluda iz temelja protivrječi ranoj islamskoj teologiji. Pojam politeističkog muslimana jednostavno nije postojao u misaonom okviru ranih muslimana. Čak ni učenjaci koji su u ranim stoljećima bili snažno pod utjecajem filozofije u pravilu nisu ni dolazili na takvu ideju.

Međutim, budući da je ovo iskrivljeno gledište danas rašireno među velikim brojem ljudi, pitanje će se ovdje razmotriti na osnovu prethodno navedenog ajeta o primjeru muslimana i mušrika.

Opisana ideja o „muslimanu mušriku“ – tj. o politeističkom monoteisti – također protivrječi spomenutom kur’anskom ajetu na više načina, i to⁶²:

• Prema takvoj pretpostavci, „neuki mušrik“ nikako ne bi mogao biti dio ovog primjera. Međutim, Kur’an u ajetu izričito navodi da se osobina spomenuta u njemu odnosi čak i na neukog politeistu.

Mušrik, bio on toga svjestan ili ne, sasvim sigurno ne obožava jedino Allaha. Stoga nesumnjivo nije ispunio osnovni uslov da bi se smatrao muslimanom.

• Kao što je Taberi jasno objasnio, većina mušrika nije svjesna te činjenice. Prema ovom iskrivljenom gledištu, međutim, oni bi se paradoksalno smatrali muslimanima upravo zbog tog neznanja.
• Nadalje, prema ovom gledištu, neuki mušrik morao bi se smatrati jednakim muslimanu, jer bi se obojica u konačnici smatrali muslimanima samo na osnovu izjave jezikom o pripadnosti islamu i priznavanja jedinog Stvoritelja.

To bi, pak, podrazumijevalo jednako postupanje prema obojici na Ahiretu – nešto što je, po konsenzusu, nezamislivo u islamskoj teologiji. Takvo izjednačavanje u teološkom smislu nesumnjivo bi imalo posljedice i na ovom svijetu, što se vidi u pitanjima obredne prakse, poput namaza.

Prema opisanom gledištu, musliman bi politeistu morao nazvati „muslimanom“ i shodno tome ga smatrati muslimanom u svakom pogledu, kako u ovosvjetskim, tako i u ahiretskim pitanjima. Samim tim, taj bi musliman smio tu osobu uzeti za imama, tj. predvodnika u svojim obaveznim namazima, i tako dalje.

Te se posljedice na kraju ne mogu izbjeći ako se neka osoba smatra muslimanom uprkos tome što čini politeistička djela. Kao što je već rečeno, ovakav način razmišljanja jasno protivrječi spomenutom ajetu, kao i brojnim drugim islamskim izvornim tekstovima.

• Prema ovom pogrešnom načinu razmišljanja, ranim autorima i tumačima Kur’ana poput Ibn Ebi Hatima i Taberija – kao i još ranijim i najistaknutijim učenjacima islama od kojih su njih dvojica prenosili u svojim djelima – svima bi se morala pripisati greška. Takva bi pretpostavka, naravno, bila krajnje apsurdna.

Ni ta se protivrječnost ne može zaobići, jer se riječi svih ovih ranih učenjaka ne mogu drugačije protumačiti. Njihove riječi jasno pokazuju da sasvim sigurno nisu razmatrali mogućnost da neki mušrici, uprkos svojim politeističkim djelima, ipak mogu biti muslimani. Sasvim je jasno da takva ideja tim učenjacima nikada nije ni pala na pamet.

Ova okolnost još jednom pokazuje da su rani islamski učenjaci takva temeljna pitanja tevhida smatrali potpuno jasnim samim po sebi.

Kao što je već spomenuto, čak ni razne sekte tog vremena nikada nisu razmatrale mogućnost da politeistu označe kao muslimana, iako su te grupe nesumnjivo znatno odstupale u mnogim drugim pitanjima.