„Predaja lica“ jeste ihlas
U prethodno razmotrenom kur’anskom ajetu spomenuto je da je „predaja lica“ Stvoritelju svjetova ono presudno što čovjeka čini monoteistom i omogućava mu ulazak u Džennet. Stoga tom izrazu treba posvetiti posebnu pažnju.
Iz objašnjenja ranih učenjaka i tumača Kur’ana jasno se vidi da se „predaja lica“, koja se pojavljuje na više mjesta u Kur’anu, odnosi na čisti monoteizam, koji se sastoji od isključivog obožavanja i potpune pokornosti jedino Allahu.
Taberi o ovom ajetu prenosi sljedeće72:
كَمَا حَدَّثَنِي الْمُثَنَّى، قَالَ: ثَنَا إِسْحَاقُ، قَالَ: ثَنَا ابْنُ أَبِي جَعْفَرٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنِ الرَّبِيعِ: {بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلَّهِ} [البقرة: 112] يَقُولُ: «أَخْلَصَ لِلَّهِ»
Od Rebia se prenosi da riječi „… onaj ko svoje lice preda Allahu“ znače: „ahlasa li-llah“.
Kako je već objašnjeno, ahlasa znači „učiniti čistim“ ili „pročistiti“. Stoga ovdje upotrijebljeni izraz znači: „Onaj ko svoje lice preda Allahu“, to jest „Onaj ko ostvaruje ihlas radi Allaha“, tj. „Onaj ko svoja djela potpuno pročišćava radi Allaha“.
U svim ranim djelima tefsira mogu se naći slična objašnjenja tog izraza. Kao što je već objašnjeno, izraz ahlasa li-llah podrazumijeva da čovjek svoja djela, svoj ibadet, svoj din, svoju pokornost i tako dalje pročišćava radi Allaha te ništa od toga ne usmjerava nikome osim Njemu.
To je često spominjani ihlas – pročišćavanje koje je u ranim islamskim izvorima zapravo drugi naziv za čisti i istinski monoteizam.
Zatim Taberi kaže:
وَكَمَا قَالَ زَيْدُ بْنُ عَمْرِو بْنِ نُفَيْلٍ:
وَأَسْلَمْتُ وَجْهِي لِمَنْ أَسْلَمَتْ ... لَهُ الْمُزْنُ تَحْمِلُ عَذْبًا زُلَالَا
يَعْنِي بِذَلِكَ: اسْتَسْلَمَتْ لِطَاعَةِ مَنِ اسْتَسْلَمَ لِطَاعَتِهِ الْمُزْنُ وَانْقَادَتْ لَهُ.
وَخَصَّ اللَّهُ جَلَّ ثَنَاؤُهُ بِالْخَبَرِ عَمَّنْ أَخْبَرَ عَنْهُ بِقَوْلِهِ: {بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلَّهِ} [البقرة: 112] بِإِسْلَامِ وَجْهِهِ لَهُ دُونَ سَائِرِ جَوَارِحِهِ؛ لِأَنَّ أَكْرَمَ أَعْضَاءِ ابْنِ آدَمَ وَجَوَارِحِهِ وَجْهُهُ، وَهُوَ أَعْظَمُهَا عَلَيْهِ حُرْمَةً وَحَقًّا، فَإِذَا خَضَعَ لِشَيْءٍ وَجْهُهُ الَّذِي هُوَ أَكْرَمُ أَجْزَاءِ جَسَدِهِ عَلَيْهِ فَغَيْرُهُ مِنْ أَجْزَاءِ جَسَدِهِ أَحْرَى أَنْ يَكُونَ أَخْضَعَ لَهُ.
وَلِذَلِكَ تَذْكُرُ الْعَرَبُ فِي مَنْطِقِهَا الْخَبَرَ عَنِ الشَّيْءِ فَتُضِيفُهُ إِلَى وَجْهِهِ وَهِيَ تَعْنِي بِذَلِكَ نَفْسَ الشَّيْءِ وَعَيْنَهُ ...
وَتَأْوِيلُ الْكَلَامِ: بَلَى مَنْ أَخْلَصَ طَاعَتَهُ لِلَّهِ وَعِبَادَتَهُ لَهُ مُحْسِنًا فِي فِعْلِهِ ذَلِكَ.
Kao što je rekao Zejd ibn Amr ibn Nufejl73:
„Predao sam svoje lice Onome74 kome su se
predali i oblaci koji nose svježu i čistu vodu.“
Time je mislio: „Predao sam se Onome kome su se čak i oblaci pokorili i predali.“
Allah, neka je uzvišen, u ovom ajetu izričito spominje lice jer je ono najplemenitiji i najvažniji dio cijelog tijela i dio koji najviše zaslužuje zaštitu.
Kada čovjek preda svoje lice nekome75, jasno je da će mu se utoliko prije predati i ostatak tijela. Zbog toga je u jeziku Arapa bilo uobičajeno da se na cijelo tijelo ukaže izričitim spominjanjem lica …
Značenje tog dijela ajeta glasi: „Naprotiv! Onaj ko svoju pokornost i obožavanje potpuno pročisti radi Allaha i pritom postupa na najljepši način.“
Napomene
- Vidi Tafsir at-Tabari za objašnjenje dvaju spomenutih ajeta. ↩
- U pjesmi o kojoj će ubrzo biti više riječi. ↩
- U izvornom arapskom tekstu glagol aslama stoji i na mjestu prevedenom kao „predao sam“ i na mjestu prevedenom kao „su se predali“. Tako se u pjesmi izričito spominje načelo islama – predanost Stvoritelju. ↩
Ovo se može čitati i ovako: „Kada se lice preda nekome …“
Općenito treba napomenuti da je doslovan prijevod Taberijevih tekstova u osnovi neizvodljiv. Riječ je o veoma starom arapskom jeziku, a Taberi je posebno imao običaj sastavljati vrlo složene rečenice s mnogo umetnutih dijelova. Pritom vrijedi i opća činjenica da zaista doslovan prijevod između dva jezika nije moguć. ↩