Jasno objašnjenje riječi islam u Kur’anu
Sada je krajnje jasno da su riječi islam i ihlas istoznačne. Riječ islam – a s njom i cijela vjera – odnosi se na pročišćavanje djela tako da budu posvećena isključivo Allahu. U arapskim riječima islam i musliman već je sadržano to puno značenje.
U načelu, što je neki pojam značajniji, to se češće i jasnije objašnjava. Budući da je riječ o temelju cijele vjere islama, može se pretpostaviti da se taj pojam objašnjava na brojnim mjestima u Kur’anu.
Svako ko poznaje i razumije Kur’an pronaći će ovo objašnjenje u mnogim njegovim ajetima. U tim se odlomcima jasno navodi šta treba pročistiti. Poređenje različitih odlomaka sve više pojašnjava značenje. Uvijek se iznova može uočiti kako jedno mjesto u Kur’anu objašnjava drugo, što će kasnije biti prikazano na različitim primjerima.
Značenje riječi islam postaje posebno jasno u sljedećem ajetu:
﴿وَقَالُوا لَنْ يَدْخُلَ الْجَنَّةَ إِلَّا مَنْ كَانَ هُودًا أَوْ نَصَارَى تِلْكَ أَمَانِيُّهُمْ قُلْ هَاتُوا بُرْهَانَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ﴾
Oni67 su govorili: „U Džennet neće ući niko osim onoga ko je jevrej ili kršćanin.“ – To su puste želje njihove! – Ti reci: „Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!“
[sura El-Bekare, 2:111]
Iz ovog se ajeta može uočiti sljedeće68:
- Ovdje opisani Jevreji i kršćani tvrdili su, svako za sebe, da je Džennet namijenjen isključivo njihovoj grupi.
- Time su, zapravo, htjeli reći da oni koji su istinski predani Allahu – pa stoga i zaslužuju Džennet69 – mogu potjecati samo iz njihovih zajednica. Prema njihovim riječima, istinski Allahu predan monoteista mogao je potjecati jedino iz njihovih redova.
- Allah سبحانه وتعالى odmah odbacuje ovu tvrdnju. Ona je samo jedna od njihovih pustih želja; druge se takve želje spominju na raznim mjestima u Kur’anu.
- Zatim Allah pojašnjava jedini ispravan način utvrđivanja istine – putem razuma i dokaza.
U takvom slučaju dokaz može doći jedino iz objave samog Stvoritelja jer se do takve spoznaje ne može doći empirijski. Naime, tvrdnja se odnosi na pitanje kome će Džennet biti podaren, a kome uskraćen.
Stoga se zahtijeva da se ta tvrdnja potkrijepi potrebnim dokazom koji, kao što je spomenuto, može doći jedino od samog Stvoritelja.
Nasuprot tome, sljedeći ajet objašnjava ko se zaista smatra muslimanom, a time i Allahu predanim monoteistom, te ko na taj način zaslužuje Džennet. Ovaj je opis važan za objašnjenje izvornog razumijevanja monoteizma jer sam Kur’an pokazuje u čemu se taj monoteizam zaista sastoji.
U sljedećem ajetu stoji:
﴿بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَلَهُ أَجْرُهُ عِنْدَ رَبِّهِ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ﴾
Naprotiv! Onaj ko svoje lice preda Allahu70, čineći dobro (muhsin)71, imat će nagradu kod svoga Gospodara. Za njih neće biti straha niti će tugovati.
[sura El-Bekare, 2:112]
Objašnjenje ovog ajeta:
- Ovdje se pobija prethodno iznesena tvrdnja. Značenje tih riječi može se prenijeti ovako: „Naprotiv! Postoji neko ko će ući u Džennet i primiti nagradu od svoga Gospodara.“
- To se odnosi na onoga ko „svoje lice preda Allahu“. Allah time obavještava da će svako ko ima tu osobinu steći Njegovo zadovoljstvo. Suprotno ranijoj tvrdnji spomenutih Jevreja i kršćana, takvom monoteisti neće biti uskraćen Džennet, bez obzira na to kojoj zajednici pripada.
Time se jasno objašnjava riječ islam.
- Nagrada koja se ovdje spominje jeste, naravno, Džennet, jer je to bio predmet prvobitne tvrdnje.
- Ovi muslimani/monoteisti neće se bojati onoga što ih čeka na Ahiretu, niti će tugovati za onim što se dogodilo u ovosvjetskom životu.
Poglavlja ovog odjeljka
Napomene
- Ovo se odnosi na ljude iz redova Jevreja i kršćana. ↩
- Za objašnjenja ovog i sljedećeg ajeta vidi djela tefsira Ibn Ebi Hatima i Taberija, u kojima se ta značenja prenose od ranih učenjaka. ↩
- To jest, riječ je o „muslimanu/monoteisti“, jer je upravo to opće značenje riječi „musliman“, kao što je već pokazano na različite načine. ↩
U arapskom tekstu: „man aslama vadžhahu li-llahi“. U ajetu je, dakle, upotrijebljena riječ aslama. Značenje stoga glasi: „onaj ko predaje/prepušta svoje lice Allahu“.
Riječ musliman jeste takozvani ismu l-fa’il (aktivni particip). Ona nosi potpuno isto značenje. Musliman je „onaj ko se predaje“. Tako „al-muslimu vadžhahu li-llahi“ znači „onaj ko predaje svoje lice Allahu“. ↩
- Doslovno: neko ko svoja djela čini na lijep način. ↩