Veza između korijena salima i izvedenog glagola aslama

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

U arapskoj je morfologiji⁶⁵ općepoznato da se dodavanjem slova hemze (hamzah) na početak glagola izvedenog iz troslovnog korijena⁶⁶ značenje mijenja u smislu „učiniti“ ili „prouzročiti“.

Naprimjer, od glagola džalasa, koji znači „on je sjeo“, može se izvesti adžlasa, što znači „on ga je posjeo“ – odnosno, u osnovnom smislu, „on je učinio da sjedne“.

Na isti je način glagol salima povezan s glagolom aslama. Salima znači „biti čist“, dok aslama znači „on ga je učinio čistim“. Odnos između glagola salima i aslama isti je po značenju i tvorbi kao odnos između glagola halasa i ahlasa.

Tako aslama znači „on ga je učinio salimom“, a ahlasa znači „on ga je učinio halisom“. Odgovarajuće imenice su islam i ihlas.

Naprimjer, ako neko želi pročistiti zagađenu vodu, taj bi se postupak na arapskom nazvao ihlas. Arap bi rekao: „juhlisu l-ma’a“.

Islam je, dakle, istoznačan s ihlasom! Islam je stoga vjera ihlasa. Bez ihlasa islam ne može ni postojati. Svaka bi druga tvrdnja u konačnici vodila do mogućnosti „islama bez islama“ ili „muslimana bez islama“.

Kao što je već objašnjeno, sasvim je jasno na šta se odnosi to često spominjano pročišćavanje izraženo riječima islam i ihlas. Ono se odnosi na pročišćavanje vjere – konkretno, na pročišćavanje čovjekovih djela obožavanja i pokornosti od svih politeističkih utjecaja.

Iz tog se razloga pojmovi islam i tevhid često objašnjavaju izrazom „ihlasu l-’ibadati li-llah“, što znači „pročišćavanje obožavanja tako da ono bude posvećeno isključivo Allahu“.

Zato se i šehadet (islamsko svjedočenje vjere) naziva i „kalimatu t-tauhid“ i „kalimatu l-ihlas“. Ti nazivi također potječu iz predaja koje se prenose od Poslanika صلى الله عليه وسلم.