Propisi šerijata odnose se samo na ono što je izvana vidljivo
Ovdje se može spomenuti još jedna okolnost koja neke muslimane navodi na pretjeranu primjenu tekfira:
Nedovoljno razumijevanje činjenice da se propisi u islamu, naravno, odnose samo na ono što je izvana vidljivo i dokazivo. Nijedan čovjek ne može sam znati šta je u srcu drugoga, zbog čega je svaki musliman obavezan suditi samo prema onome što je vidljivo. Iz tog su razloga propisi šerijata uvijek zasnovani na vidljivim djelima i izjavama.
Tako je sasvim moguće da neko u islamskom društvu izvana gledano odrasta kao musliman, a da zapravo uopće nije razumio tevhid. Isto je tako zamislivo da takav čovjek zbog svog neznanja na kraju počne prakticirati politeizam. Međutim, sve dok to drugima ostaje nepoznato, mogu ga smatrati jedino muslimanom.
S druge strane, moguće je da neko u sebi nije prihvatio islam, iako to izvana ne pokazuje. U tom slučaju u sebi odbacuje islam, dok se izvana predstavlja kao musliman. Takav se čovjek u islamskoj terminologiji naziva munafik/licemjer. Pojava munafika često se razmatra u islamskim izvorima i dobro je poznata, zbog čega se taj termin mnogo puta pojavljuje u Kur’anu.
U nekim se hadisima također ukazuje na određene znakove koji muslimana upozoravaju da se čuva licemjerstva. Međutim, prema islamskom učenju nije dopušteno nekoga optužiti za kufr dok se kod te osobe ne uoči jasno djelo ili izjava kufra.
Uz to, u određenim se slučajevima može dogoditi da osoba kaže nešto što protivrječi islamu, ali da zbog neznanja bude opravdana. O tome u nastavku slijedi nekoliko kratkih napomena.