Protivrječnost s Kur’anom u tom pogledu
Nazivati politeistu muslimanom i tako se prema njemu odnositi nužno dovodi do zaključaka koji protivrječe onome što kaže Kur’an.
Nakon prethodno citiranih kur’anskih ajeta, u sljedećem se ajetu jasno navodi da je put spomenutih vjerovjesnika عليهم السلام istinska uputa:
﴿أُولَئِكَ الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ قُلْ لَا أَسْأَلُكُمْ عَلَيْهِ أَجْرًا إِنْ هُوَ إِلَّا ذِكْرَى لِلْعَالَمِينَ﴾
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put. Reci: „Ja od vas za to ne tražim nagradu.“ To je samo pouka svjetovima.
[sura El-En’am, 6:90]
Ti su vjerovjesnici, dakle, ispravno upućeni, a njihovu uputu treba uzeti kao uzor i vodilju.
Međutim, kao što smo već vidjeli, taj kur’anski odlomak jasno pokazuje da se upravo uputa tih vjerovjesnika sastoji u napuštanju širka.
Da su, nasuprot tome, počinili samo jedan politeistički čin, sva bi njihova dobra djela propala. Tada bi bili potpuno zabludjeli i nipošto ispravno upućeni.
Isto se značenje nalazi i na drugim mjestima u Kur’anu, naprimjer:
﴿وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ فَمِنْهُمْ مَنْ هَدَى اللَّهُ وَمِنْهُمْ مَنْ حَقَّتْ عَلَيْهِ الضَّلَالَةُ فَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانْظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُكَذِّبِينَ﴾
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „(Samo) Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!“ I bilo je među njima onih koje je Allah uputio, a i onih koji su zaslužili zabludu. Zato putujte Zemljom da vidite kakav je bio svršetak onih koji su poricali.
[sura En-Nahl, 16:36]
Značenje bi bilo izvrnuto i kod ovog ajeta. Politeista je svome Stvoritelju u obožavanju pridružio druge, što znači da je obožavao tagut i nije ga se odrekao. Oni koji su slijedili i prihvatili uputu vjerovjesnika u potpunosti su napustili obožavanje bilo čega drugog.
Naime, upravo se u tome sastojala uputa spomenuta u ajetu, koja je podarena ljudima opisanim u njemu.