Samo monoteistička duša ulazi u Džennet
Stav iz naslova poglavlja jedan je od teoloških temelja islama. To znači da samo duša koja je potpuno predana svome Gospodaru može ući u Džennet. Kao što je već više puta pojašnjeno, upravo to znači riječ „musliman“.
Samo monoteista koji ne obožava ništa osim jedinog Gospodara može naći svoje mjesto u Džennetu. U ovom se kontekstu pojmovi musliman i islam odnose na prethodno spomenuti „opći islam“. To je poruka svih vjerovjesnika عليهم السلام. Zato se svi raniji vjerovjesnici i njihovi sljedbenici u Kur’anu nazivaju muslimanima, što se vidi iz mnogih kur’anskih ajeta.
Prethodno rečeno odnosi se, dakle, na sve one koji su slijedili svoga vjerovjesnika عليهم السلام i prihvatili njegovu poruku, bez obzira na to o kojem je vjerovjesniku riječ. Stoga svaki musliman mora biti uvjeren da je među sljedbenicima Musaa i Isaa, to jest među Jevrejima i kršćanima, nesumnjivo bilo istinskih monoteista koji će također ući u Džennet te da ih nije bilo malo. To je teološka činjenica koja se podrazumijeva sama po sebi, a njeno bi poricanje bilo kufr.
Buhari رحمه الله u svojoj zbirci Sahih navodi predaju od Ebu Hurejre رضي الله عنه, a u drugom hadisu predaju od Abdullaha ibn Mes’uda. Obje sadrže sljedeće zanimljive riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم o ovom pitanju:
لَا يَدْخُلُ الْجَنَّةَ إِلَّا نَفْسٌ مُسْلِمَةٌ
U Džennet ulazi samo i isključivo muslimanska duša.
Riječ „muslimah“ ovdje je upotrijebljena kao atribut (opis) u značenju „monoteistička“ i „u potpunosti predana Allahu“. Jasno je da se ovaj opis ne odnosi na politeistu.