Vrijeme stranosti

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Kao što je više puta spomenuto, historijska stvarnost proteklih stoljeća i milenija jasno pokazuje da su se pojedina vjerska učenja nakon smrti poslanika koji su ih donijeli sve više mijenjala i da je mnogo toga iz izvorne poruke tih poslanika zaboravljeno.

Iz historijske perspektive ovaj proces nije ništa neuobičajeno. Naprotiv, riječ je o pojavi koja se kroz historiju stalno ponavljala. Kad god bi neki vjerovjesnik عليه السلام preminuo, zajednička poruka svih vjerovjesnika postupno bi padala u zaborav. Iz kazivanja o pojedinim narodima u Kur’anu, kao i u Bibliji, vidi se da je takvo stanje zaborava trajalo i postajalo sve izraženije sve dok Stvoritelj na kraju ne bi poslao novog vjerovjesnika da obnovi izvornu poruku monoteizma (tauhid). Do takve je obnove putem poslanika uvijek dolazilo kada bi neznanje unutar dotičnog naroda dostiglo vrhunac. Zato je svaki vjerovjesnik zaticao svoj narod daleko od tevhida i duboko utonuo u politeizam.

Zanimljivo je da se upravo ta pojava u ranim islamskim izvorima izričito spominje kao nešto što je, gledano iz tadašnje perspektive, samom islamu tek predstojalo.

U tom smislu Muslim رحمه الله u svom Sahihu prenosi od Ebu Hurejre رضي الله عنه da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «بَدَأَ الْإِسْلَامُ غَرِيبًا، وَسَيَعُودُ كَمَا بَدَأَ غَرِيبًا، فَطُوبَى لِلْغُرَبَاءِ»

Islam je počeo kao stranac i ponovo će postati stranac, kao što je i počeo. Pa blago strancima⁴⁸.