Islam je vjera Ibrahima (millatu Ibrahim) – politeista tome iz temelja protivrječi
Kao što je već jasno iz prethodnih ajeta, islam je vjera Ibrahima, koja se u Kur’anu više puta spominje izrazom millatu Ibrahim te objašnjava na različite načine.
Vjera Ibrahima znači obožavanje jedino Allaha. To je opći islam s kojim su poslani svi vjerovjesnici عليهم السلام. Stoga se samo po sebi razumije da je Poslaniku islama, kao i njegovim sljedbenicima, naređeno da slijede tu vjeru. Ipak, ta se činjenica u Kur’anu izričito spominje i potvrđuje. Tako u Kur’anu stoji:
﴿ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ﴾
Zatim smo ti objavili, [o Muhammede], da slijediš din Ibrahima, kao hanif; i on nije bio od mušrika.
[sura En-Nahl, 16:123]
To također pokazuje da politeista nije mogao ispuniti vjeru Ibrahima, a time ni islamski monoteizam. Kao što je spomenuto, to je očito na brojnim mjestima u Kur’anu. Međutim, ono što je dosad rečeno bit će nam dovoljno s obzirom na obim ove sažete knjige.
Kada bi islam bio samo izjava izgovorena jezikom, arapski idolopoklonici bili bi muslimani
Kada bi bilo moguće da neko postane sljedbenik islama samom izjavom jezikom, dok joj iz temelja protivrječi svojim djelima, izjavama i vjerovanjima, tada bi se svi predislamski idolopoklonici nesumnjivo morali smatrati stvarnim sljedbenicima Ibrahimove vjere.
Nema sumnje da su ti idolopoklonici i sami tvrdili da pripadaju Ibrahimovoj vjeri. Međutim, mnogi od njih uopće nisu bili svjesni da njihovo idolopoklonstvo protivrječi samom temelju te vjere. O tome nisu ništa znali.
Uprkos tom neznanju, među muslimanima je oduvijek postojao konsenzus o tome da se ti idolopoklonici ne nazivaju muslimanima, nego mušricima. Nijedan rani učenjak ne bi ni pomislio da te idolopoklonike označi kao muslimane, hanife ili monoteiste samo zbog njihove izjave jezikom. Ta je činjenica toliko jasna da do danas gotovo niko ne iznosi takvu tvrdnju.
Osoba koja se danas ubraja u pripadnike islama Muhammeda صلى الله عليه وسلم, ali temelju islama protivrječi baš kao što su to činili predislamski idolopoklonici, isto se tako jasno ne može smatrati monoteistom. U tom je pogledu sasvim nebitno je li pojedinac svjestan vlastitog stanja, jer njegova svijest o tome ne mijenja temeljno pitanje: obožava li zapravo nekoga drugog mimo Allaha i time čini širk ili obožava jedino Allaha i time ostvaruje monoteizam.