Islam znači odricanje od taguta – politeista ne ostvaruje ovo načelo

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Već je spomenuto da se musliman nužno mora odreći svega što se obožava mimo Allaha سبحانه وتعالى ili čemu se uz Allaha bezuslovno pokorava. To se načelo također više puta izričito spominje u Kur’anu i u islamskoj je teologiji oduvijek poznato kao al-kufru bi-t-tagut, odnosno odricanje od taguta.

Iz tog se razloga ispunjenje tog temeljnog načela često navodi kao jedan od neophodnih uslova¹⁰¹ za valjanost šehadeta, to jest svjedočenja vjere.

Budući da politeista taj uslov sigurno ne ispunjava, ni u tom se smislu ne može smatrati muslimanom iz perspektive islamske teologije. Bilo bi apsurdno tvrditi da neka osoba, s jedne strane, „obožava tagut“, a da se istovremeno „odrekla svega što se obožava mimo Allaha“.

I ovdje ponovo postaje jasno koliko je nebitno je li osoba svjesna vlastitog stanja ili nije, jer to znanje ili neznanje ne mijenja temeljno pitanje: obožava li osoba tagut ili se odriče njegova obožavanja. Pretpostavka da je oboje istovremeno prisutno u istoj osobi očita je protivrječnost.

Zapravo, onaj ko se drži te očite protivrječnosti time pruža dodatni dokaz apsurdnosti te tvrdnje. Takvi ljudi obično navode dva argumenta koji bi politeistu trebali učiniti muslimanom:

1. Vanjsko izjašnjavanje o pripadnosti islamu
2. Neznanje i nedostatak svijesti osobe o tome da njeni vlastiti postupci iz temelja protivrječe islamu

Međutim, oni koji tako argumentiraju suočavaju se s još jednim nerješivim problemom: kako se neko ko ne poznaje pravu prirodu monoteizma i politeizma niti razliku između njih može smatrati muslimanom ako nije razumio suštinski sadržaj svog svjedočenja vjere?

U nastavku knjige ta će protivrječnost biti zasebno i podrobno razmotrena. Zasad je dovoljno ukazati na to da je poznavanje temeljnog značenja svjedočenja vjere nesumnjivo preduslov za to da neko bude musliman ili da uđe u islam.

Ako se vratimo ovdje razmatranom načelu odricanja od taguta, možemo zaključiti da je iz islamsko-teološke perspektive nezamisliv musliman koji uz Allaha obožava nešto drugo, a istovremeno se odriče obožavanja svega mimo Njega.

Na početku ove knjige već je navedeno nekoliko predaja poznatog hadisa o pet stubova islama. Pritom je postalo jasno da je islam izgrađen na načelu monoteizma.

U nekima od tih predaja zabilježenih u Sahihu Muslima ibn Hadždžadža jasno se vidi sljedeće:

عَلَى أَنْ يُوَحَّدَ اللَّهُ

U ovoj se predaji navodi da je islam izgrađen na tome „… da se Allah učini Jednim“¹⁰².

عَلَى أَنْ يُعْبَدَ اللَّهُ وَيُكْفَرَ بِمَا دُونَهُ

U drugoj se predaji istog hadisa, međutim, navodi da je islam izgrađen na tome „… da se obožava jedino Allah i čini kufr prema svemu što se obožava mimo Njega“.

Ovdje je izričito formulirano načelo odricanja od taguta. Islam je utemeljen na tom načelu, a politeista ni pod kojim okolnostima ne ispunjava taj temelj.

To se načelo opisuje i u drugim hadisima. Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao je u sljedećem hadisu koji prenosi Muslim:

مَنْ قَالَ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَكَفَرَ بِمَا يُعْبَدُ مِنْ دُونِ اللَّهِ حَرُمَ مَالُهُ وَدَمُهُ وَحِسَابُهُ عَلَى اللَّهِ

Ko god kaže la ilaha illa-llah i učini kufr prema svemu što se obožava mimo Njega, zabranjeni su nam njegov imetak i život¹⁰³, a njegov je obračun kod Allaha.

U drugoj predaji koju bilježi Muslim nalazi se sljedeća formulacija:

مَنْ وَحَّدَ اللَّهَ ثُمَّ ذَكَرَ بِمِثْلِهِ

„Ko god učini Allaha Jednim¹⁰⁴…“

U oba se hadisa, dakle, tevhid izričito izjednačava s kufrom prema tagutu.

Kufr prema tagutu sastoji se upravo u tome da se on ne obožava. Ko god ga ipak obožava čineći politeistička djela, protivrječi tom načelu i iz perspektive islamske teologije ne može se smatrati muslimanom.

_____

U prethodnim poglavljima pokazano je da je za to da neko bude musliman nužno ispuniti sljedeća načela:

• Ihlas, to jest pročišćavanje vlastitih djela od politeističkog obožavanja
• Ostvarenje hanifijjah, koja se sastoji u čistom monoteizmu
• Pridržavanje abrahamskog monoteizma (millatu Ibrahim)
• Načelo odricanja od taguta

Ko god zanemari ta načela, koja islamska teologija zahtijeva prema konsenzusu, zapada u brojne temeljne protivrječnosti koje nisu ograničene samo na spomenuta načela.

U nastavku će biti navedeni dodatni islamski izvorni tekstovi koji potkrepljuju ono što je dosad rečeno.