Lingvisti o ovom ajetu
Učenjaci arapskog jezika53 naveli su ovaj ajet i objasnili ga. U Lisanu l-’Arabu54 je to, naprimjer, sažeto ovako:
﴿ورجلاً سَلَماً لرجل﴾: وقُرئ ﴿ورجلاً سالِماً لرجل﴾ ... والمعنى أَنّ مَن وحَّدَ اللَّه مَثَلُه مَثَلُ السالم لرجلٍ لا يَشْرَكُه فيه غيرُه ومَثَلُ الذي أَشرَك اللَّهَ مَثَلُ صاحبِ الشُّرَكاءِ المتشاكسِينَ.
...i čovjek koji pripada isključivo jednom gospodaru (va-radžulan salaman li-radžul). A uči se i ovako55: (va-radžulan saliman li-radžul) …
To znači: onaj ko Allaha čini Jedinim sličan je nekome ko pripada isključivo jednom gospodaru. Taj vlasnik nema ortaka.
A onaj ko Allahu pridružuje ortake56 jeste poput nekoga ko pripada većem broju posvađanih gospodara.
Ibn Manzur se, zbog svog opsežnog rječnika arapskog jezika, smatra jednim od najpoznatijih lingvista u islamskoj historiji. Međutim, živio je relativno kasno te je pripadao kasnijim autorima, poznatim kao muta’ahhirin. Budući da je njegovo ime poznato većini ljudi, ovdje je spomenut, ali iz toga ne treba zaključiti da se vjerovanje koje je zastupao Ibn Manzur u svakom pogledu potpuno podudaralo s autentičnim učenjima ranih generacija.
Ipak, upravo iz toga proizlazi zanimljiva činjenica: izjava Ibn Manzura pokazuje da je izvorno jezičko značenje riječi islam bilo samo po sebi prilično jasno čak i kasnijim lingvistima.
Iako je ovo shvatanje u to vrijeme još uvijek bilo općenito prisutno, brojne pogrešne predstave već su se tokom mnogih stoljeća uvukle u vjerovanja ljudi u islamskom svijetu. Činjenica da se primarno jezičko značenje riječi islam i dalje općenito prenosilo na ovaj način potvrđuje upravo to izvorno značenje.
Potpuno je jasno da Ibn Manzur nije izmislio ništa novo, nego je samo prenio sadržaj sačuvan u arapskoj jezičkoj predaji. Stoga se značenje koje on navodi nesumnjivo može naći i u ranijim rječnicima. Radi sažetosti ovdje će biti dovoljna izjava Ibn Manzura, zajedno s prethodno prikupljenim objašnjenjima relevantnih riječi i korijena iz različitih rječnika.
Napomene
- Među ranim arapskim rječnicima iz prvih stoljeća vidi Tahzibu l-Lugah pod korijenom s-l-m. U njemu se nalazi tekst sličan onome navedenom u nastavku. ↩
Vidi pod korijenom s-l-m.
Lisanu l-’Arab je možda najpoznatiji klasični rječnik arapskog jezika. Sjevernoafrički autor Ibn Manzur (630.–711. h.g. / 1232.–1311. n.e.) nastojao je u ovom djelu objediniti sadržaj svih važnih rječnika koji su mu prethodili. ↩
Postoje različiti kiraeti (načini učenja) ovog ajeta. Ovi različiti kiraeti Kur’ana (al-kira’at) nisu različite verzije Kur’ana, kako bi se moglo pogrešno pretpostaviti. Neki ljudi to namjerno tako prikazuju kako bi doveli u sumnju autentičnost Kur’ana. Međutim, kao što je već spomenuto, ozbiljni historičari vrlo dobro znaju da su takvi pokušaji besmisleni.
Činjenica da je Poslanik صلى الله عليه وسلم pojedine dijelove Kur’ana učio na različite načine i dopuštao takvu praksu izričito se spominje u brojnim predajama. Tih različitih hadisa ima toliko mnogo da nesumnjivo dostižu stepen potpuno autentične predaje, poznat kao tavatur ma’navi.
U većini slučajeva kiraeti se razlikuju u pogledu vokalizacije. Značenje obično ostaje isto ili vrlo slično. Kada u autentičnim kiraetima postoje različita značenja, ajet obuhvata sva značenja tih kiraeta.
Ovaj ajet je također dobar primjer za to. Sedam općepoznatih mutavatir kiraeta nosi imena sljedećih osoba: Nafi’, Ibn Kesir, Ebu Amr, Ibn Amir, Asim, Hamza i Kisai. Najrašireniji je Asimov kiraet, koji se dosljedno koristi i kao osnova u ovoj knjizi.
Spomenute osobe nipošto nisu začetnici tih kiraeta niti osnivači škola. Nije riječ ni o pojedincima koji su te kiraete prenosili samo jednim lancem prenosilaca. Naprotiv, ti su kiraeti bili dobro poznati među učenjacima, a zavisno od područja i među širom populacijom. Budući da su se ostali učenjaci tog vremena složili da su navedene osobe pravilno učile Kur’an, kiraeti su radi lakšeg razlikovanja postali poznati po njihovim imenima.
U našem primjeru, osim kiraeta „salaman“, postoji i „saliman“. Ovako su učili Ibn Kesir i Ebu Amr.
Iz prethodnih objašnjenja ovih riječi jasno je da oba kiraeta imaju isto značenje. Zato je „saliman“ u arapskom tekstu iznad napisano prema rivajetu ed-Durija od Ebu Amra, a svi ostali ajeti u ovoj knjizi prema rivajetu Hafsa od Asima. ↩
- U arapskom tekstu Taberi ovdje koristi riječ ašraka. ↩