Protivrječnost s Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom u mnogim pogledima
Smatrati sve politeiste spomenute u prethodnim primjerima muslimanima bilo bi u ozbiljnoj suprotnosti s islamskim izvorima. Svakome ko čita Kur’an potpuno je jasno da su svi vjerovjesnici عليهم السلام svoje narode smatrali mušricima. Tako su ih oslovljavali i pozivali da napuste širk i obožavaju jedino Allaha.
Iz tog su razloga učenjaci tefsira, historije, jezika i svih drugih islamskih nauka bili jednoglasni da se Arapi prije poslanstva Poslanika nazivaju „mušrici Arapa“.
Isto vrijedi i za ostale nemuslimane, među kojima su Jevreji i kršćani. Kur’an ih jasno naziva nemuslimanima, pa su i učenjaci o tom pitanju bili jednoglasni.
Niko nikada nije tvrdio da ti nemuslimani postaju muslimani samim svojim neznanjem. Naprotiv, rani su učenjaci izričito prenijeli konsenzus da već samo zastupanje suprotnog mišljenja o idolopoklonicima, Jevrejima i kršćanima dovodi do otpadništva od islama. Prema njihovom gledištu, nije musliman čak ni onaj ko samo sumnja u to jesu li idolopoklonici ili sljedbenici judaizma ili kršćanstva nemuslimani.