Suštinska uloga predaje u svim religijama
Religija općenito počiva na predaji. Bez tradicije, tj. prenošenja izvornog učenja, njen daljnji opstanak uopće ne bi bio zamisliv. Zbog toga predaja ima suštinsku ulogu u religijama – a mnogi vjernici danas toga uopće nisu svjesni.
Mnogi ljudi su – najčešće još od djetinjstva – uvjereni u određeno vjersko učenje, ali ne ulažu nikakav trud da se vrate izvoru kako bi provjerili autentičnost tog učenja. Problem je u tome što u takvoj situaciji čovjek u suštini može bilo šta smatrati vlastitom religijom, iz prostog razloga što mu je tako rečeno, iako to možda ima malo ili nimalo veze s izvornim učenjem.
Također je općepoznato da je u svim religijama, kako je rastao vremenski razmak od izvornog učenja, nastalo mnoštvo različitih pravaca koji se znatno razlikuju u temeljnim pitanjima. Shodno tome, nije moguće da svi ti različiti stavovi odražavaju jedno izvorno učenje i da se s njim podudaraju – ni u judaizmu, ni u kršćanstvu, ni u islamu.
I u tom pogledu postaje očita ključna uloga predaje u religiji. Autentičnost izvora stoga je izuzetno važno pitanje s kojim se mora suočiti svako ko želi ispitati temelje vlastitih vjerskih uvjerenja.