Značenje dvaju termina rabb i ilah
Sada je već više puta pokazano da riječ ilah u osnovi znači „predmet obožavanja“. To se jasno vidi iz desetina kur’anskih ajeta.
Međutim, budući da se dostojnost obožavanja temelji na božanskim svojstvima, riječ ilah/predmet obožavanja usko je povezana s riječju rabb/Gospodar (množina: arbab). Onaj ko je uistinu dostojan obožavanja zaslužuje ga zato što je Stvoritelj, Opskrbitelj i Onaj koji daje život, kao i Sveznajući i Svemoćni.
Drugim riječima: ilah koji uistinu zaslužuje obožavanje zbog Svojih svojstava – a ne tek onaj za kojeg se tvrdi da je dostojan obožavanja – nužno je i istinski rabb/Gospodar.
Kada dvije riječi imaju tako blisko povezana značenja, u arapskom je uobičajeno da se oba značenja objedine u jednoj riječi. Preciznije, u arapskom jeziku nije neobično da se – zbog bliskosti u značenju – koristi jedan termin dok se istovremeno podrazumijeva i značenje drugog termina. Dakle, upotrijebi se jedna riječ, a misli se na oba značenja.
Islamski su učenjaci o takvim riječima rekli:
إذا اجتمعا تفرَّقا، وإذا تفرَّقا اجتمعا
Kada se dvije riječi nađu na jednom mjestu, njihova se značenja razdvajaju. A kada se dvije riječi razdvoje, njihova se značenja objedinjuju.
Time su htjeli reći da svaka riječ u suštini ima svoje vlastito značenje. Međutim, kada jedna riječ stoji sama – a kontekst ne ukazuje jasno na nešto drugo – značenje druge riječi uključeno je u značenje prve. Ali kada se oba termina izričito spomenu u istoj rečenici, taj kontekst ukazuje na to da se svako od tih posebnih značenja razumije zasebno.
Isto vrijedi, naprimjer, za riječi iman i islam. Iman se izvorno odnosi na ono što se odvija iznutra, dok islam opisuje vanjsko. Kao što je spomenuto, ova pojava nije rijetka u arapskom jeziku.