Pjesma Zejda ibn Amra ibn Nufejla رضي الله عنه
Iz spomenute pjesme Zejda ibn Amra رضي الله عنه sljedeći se stihovi mogu pronaći u nekim knjigama sire (Poslanikovim biografijama)76:
وَأَسْلَمْتُ وَجْهِي لِمَنْ أَسْلَمَتْ ... لَهُ الْأَرْضُ تَحْمِلُ صَخْرًا ثِقَالًا
دَحَاهَا فَلَمَّا رَآهَا اسْتَوَتْ ... عَلَى الْمَاءِ أَرْسَى عَلَيْهَا الْجِبَالَا
وَأَسْلَمْتُ وَجْهِي لِمَنْ أَسْلَمَتْ ... لَهُ الْمُزْنُ تَحْمِلُ عَذْبًا زُلَالًا
إذَا هِيَ سِيقَتْ إلَى بَلْدَةٍ ... أَطَاعَتْ فَصَبَّتْ عَلَيْهَا سِجَالًا
Predao sam svoje lice Onome kome se
predala Zemlja, noseći teško kamenje.
On ju je razastro, pa kada je postala ravna, učvrstio ju je
u cijelosti i usidrio planine u njoj.
I predao sam svoje lice Onome kome su se
predali i oblaci koji nose svježu i čistu vodu.
Kada budu potjerani prema nekoj zemlji,
pokore se i izliju na nju bujice vode.
U svim ovim stihovima Zejd ibn Amr dosljedno je koristio riječ aslama kada je rekao „aslamtu vadžhija/predao sam svoje lice“. Posebno je zanimljivo to što ti stihovi potječu iz predislamske pjesme!
Riječ je, dakle, o pjesmi koja potječe iz vremena prije pojave islama u užem smislu77. Opći islam, odnosno tevhid, već je postojao jer predstavlja poruku svih vjerovjesnika عليهم السلام.
Zejd ibn Amr poznavao je Poslanika صلى الله عليه وسلم, ali prije početka njegove poslaničke misije. Preminuo je prije prve objave. Ipak, pripadao je grupi takozvanih hanifa – ljudima koji su se i prije pojave islama pridržavali čistog monoteističkog učenja Ibrahima.
Hanifi su u tom smislu bili monoteisti već prije Muhammedovog poslanstva, a time i muslimani u općem značenju te riječi, zbog čega su odbacivali idolopoklonstvo. Iz tog se razloga čisto i neiskrivljeno monoteističko učenje Ibrahima na arapskom naziva i al-hanifijjah.
Ti su ljudi, dakle, poznavali islam a da nisu čuli nijedan jedini ajet Kur’ana. Kao što se vidi iz prethodnog primjera, svoja su uvjerenja izražavali i u poeziji. Hanifi su odbacivali idolopoklonstvo i bili potpuno svjesni njegove neistinitosti.
Nadalje, spomenuta pjesma jasno pokazuje jezičko značenje riječi islam i glagola aslama, budući da potječe iz perioda prije pojave islama u užem smislu.
U to se vrijeme riječ mogla upotrebljavati jedino u svom jezičkom značenju, pa je ovaj tekst prikladan primjer za objašnjenje tog izvornog značenja.