Veliki širk jeste izjednačavanje Allaha i Njegovih stvorenja u onome što je svojstveno jedino Stvoritelju

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Širk se, dakle, odnosi na izjednačavanje Stvoritelja s Njegovim stvorenjima. To se izjednačavanje može odnositi na Njegova djela, svojstva i imena ili – prije svega – na obožavanje i pokornost.

To izjednačavanje, odnosno činjenje nečega ravnim, znači pripisati nekom stvorenju ono što pripada isključivo Stvoritelju. Stoga se širk definira i kao pripisivanje nekom stvorenju neke od posebnosti (hasa’is na arapskom) koje pripadaju samo Allahu.

Opisano izjednačavanje, koje se na arapskom naziva i tasvijah, izričito se spominje, naprimjer, u sljedećem kur’anskom ajetu:

Upravo se po tasvijahu, odnosno izjednačavanju takvih razmjera, veliki širk razlikuje od svih drugih grijeha. Ipak, značenje izjednačavanja u određenoj je mjeri prisutno u svakom grijehu. Svakim se grijehom u izvjesnoj mjeri narušava Allahovo pravo, zbog čega rob potom mora tražiti oprost.

Kao što se ni svaki grijeh ne smatra politeizmom, jasno je da ni svaka ljubav ili pokornost prema nekom stvorenju ne predstavlja politeizam u obožavanju. Naprimjer, ljubav prema vjerovjesnicima, prirodna ljubav prema drugim ljudima i slično ne ubrajaju se u politeističko pridruživanje sve dok ta ljubav ostaje u prihvatljivim granicama.

Sljedeći kur’anski ajet, naprimjer, govori o osnovnom odnosu prema roditeljima:

Ako čovjekova ljubav prema drugom čovjeku ode toliko daleko da radi njega odbaci islam, počini politeizam ili učini nešto slično, granica je nesumnjivo pređena. U takvom je slučaju ta osoba drugog čovjeka u ljubavi i pokornosti izjednačila sa Stvoriteljem.

U tom smislu temeljno načelo islamskog vjerovanja glasi da musliman sve voli samo radi Allaha. Ta je ljubav uvijek podređena ljubavi prema Stvoritelju.

O velikom širku u ljubavi Kur’an, naprimjer, kaže:

Iz prethodno rečenog o podjeli širka jasno je i zašto je Poslanik صلى الله عليه وسلم i za mali širk koristio termine širk i ’adl. Takva se upotreba tih termina već vidjela iz Poslanikove izjave „Zar si me izjednačio s Allahom?“, jer se u arapskom tekstu tog hadisa upotrebljava riječ ’adl.

U sljedećem hadisu, u kojem se činjenje djela zato da ga drugi vide (rija’) naziva širkom, ta podjela postaje još jasnija. Upotrebljava se riječ širk, iako rija kod muslimana općenito ne dostiže nivo velikog širka.

Za razliku od pravih licemjera/munafika, musliman ne bi učinio neko djelo isključivo radi drugog čovjeka. Stoga je sasvim očito da je Poslanik صلى الله عليه وسلم u sljedećoj izjavi mislio na mali širk kada je rekao:

عَنْ أَبِي سَعِيدٍ، قَالَ: خَرَجَ عَلَيْنَا رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَنَحْنُ نَتَذَاكَرُ الْمَسِيحَ الدَّجَّالَ، فَقَالَ: «أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِمَا هُوَ أَخْوَفُ عَلَيْكُمْ عِنْدِي مِنَ الْمَسِيحِ الدَّجَّالِ؟» قَالَ: قُلْنَا: بَلَى، فَقَالَ: «الشِّرْكُ الْخَفِيُّ، أَنْ يَقُومَ الرَّجُلُ يُصَلِّي، فَيُزَيِّنُ صَلَاتَهُ، لِمَا يَرَى مِنْ نَظَرِ رَجُلٍ»

Od Ebu Seida prenosi se da je rekao: Poslanik صلى الله عليه وسلم došao je među nas dok smo zajedno spominjali Mesiha Dedžala⁹⁰, pa je rekao: „Hoćete li da vam kažem čega se za vas bojim još više?“ Rekosmo: „Da.“

Zatim reče: „Skriveni širk – da čovjek ustane klanjati pa uljepša svoj namaz zato što vidi da ga drugi čovjek gleda.“⁹¹