Značenje svjedočenja vjere u ranim izvorima islama i zabluda o tom značenju

Glavni dio · Poglavlje cjelovitog teksta knjige Učenje o monoteizmu · Čitaj kao PDF

Već je spomenuto da istinsko značenje islamskog svjedočenja vjere la ilaha illa-llah glasi: „Nema ničega dostojnog obožavanja osim Allaha.“ Suprotno onome što danas mnogi pretpostavljaju, arapska riječ ilah ne znači prvenstveno „Stvoritelj“ ili nešto slično. Naprotiv, može se prevesti kao „onaj koji je dostojan obožavanja“.

Tek se među filozofima – koji su vlastiti razum počeli smatrati izvorom vjere i često ga stavljali iznad stvarnih izvora, Kur’ana i Sunneta – postupno uvriježilo pogrešno shvatanje svjedočenja vjere. Smatrali su da ono znači: „Nema Stvoritelja, Onoga koji daje život niti Opskrbitelja … osim Allaha.“⁴⁴

Budući da danas isto smatra i većina onih koji ispovijedaju islam, nije iznenađujuće što prijevodi svjedočenja vjere često glase: „Nema boga osim Boga“ ili „Nema boga osim Allaha“.

Takvi prijevodi jasno pokazuju pretpostavku da se svjedočenjem vjere samo potvrđuje postojanje jedinog Stvoritelja.

Takvo razumijevanje i odgovarajući prijevod, međutim, potpuno izostavljaju aspekt obožavanja i pokornosti tom Stvoritelju.

Iz takvog je rasuđivanja proizašla i pretpostavka da su predislamski idolopoklonici u Meki i među drugim arapskim plemenima morali biti potpuno nesvjesni postojanja tog Stvoritelja ili vjerovati u više stvoritelja uz Njega. U suprotnom, ne bi se moglo objasniti zašto su ti idolopoklonici uopće smatrani idolopoklonicima. Da su znali da postoji samo jedan Stvoritelj, automatski bi ostvarili svjedočenje vjere i time bili monoteisti.

Ovdje postaje očigledan temeljni problem: rani islamski izvori jasno pokazuju da su upravo ti idolopoklonici bili čvrsto uvjereni da je Allah سبحانه وتعالى Stvoritelj svega postojećeg i da osim Njega nema drugog stvoritelja.

Ako je to tako – kao što će sljedeći tekstovi jasno pokazati – onda se time otkriva raširen i ozbiljan nedostatak znanja. Prvo, on se tiče ranih izvora islama, posebno Kur’ana i njegovih ranih tumačenja, koja ovu tvrdnju prenose jednoglasno. Drugo, tiče se i islamskog svjedočenja vjere.

To pak znači temeljnu zabludu o suštinskoj poruci vjere, a takva zabluda ne može ostati bez posljedica. Kao što je već pokazano, drugi pogledi i koncepti unutar ove vjere izgrađeni su upravo na tom temelju.

Poglavlja ovog odjeljka

• Predislamski idolopoklonici vjerovali su u jedinog Stvoritelja
• Tvrdnja da je politeizam uvijek povezan s idejom drugog božanstva
• Značenje dvaju termina rabb i ilah
• O daljnjoj podjeli tevhida na ar-rububijjah, al-uluhijjah i al-asma’u va-s-sifat